moja ljubav prema njemu

Znate, uvijek sam htjela ono sto nisam mogla ili smjela imati. Vidi se to po cinjenici da sam ostala trudna s ozenjenim muskarcem. Udala sam se s trbuhom do zuba, u vjencanici boje sampanjca - jednostavno se nisam mogla udati u bijelom, bila je to velika svadba iako smo oboje htjeli nest jednostavno.Medeni mjesec smo proveli u toplicama s 5 zvjezdica, za mene je to bilo pretjerano, ali mi je godilo. Dva mjeseca poslije rodila sam dva prekrasna sina, nema potrebe za imenima. Bilo je komplikacija prilikom porodjaja, nakon svih pretrpljenih bolova, morala sam roditi carskim rezom. S. je svo vrijeme bio uz mene, iako je to propustio sa svojom prvom zenom i njihovo dvoje djece. Obecao je da ce sve sto je propustio u prvom braku nadoknaditi sa mnom. Lijepo od njega. Steta samo zbog svadja prozurokovanih divljanjem mojih hormona.
Babine su cudna stvar. Doslo je toliko ljudi da je to nevjerovatno, dobili smo toliko stvari da smo morali kupiti jos jedan ormar. Moja mama je postala baka u 40-oj, a baka prabaka u 60-oj, dosla je i moja prabaka. Bilo je to zanimljivo druzenje, ja sam prva u pet generacija koja je rodila blizance. Ne mogu vam opisati koliko su lijepi, obojica imaju tamnosmedje oci na tatu, moje usne, obrve, rumene obraze i oblik lica. Nadam se da ce bit visoki i zgodni na tatu. Nikad nisam ni pomislila da cu biti toliko sposobna voljeti nekog, kao sto volim svoja dva andjela. Prohodali su, iako jos nisu sasvim sigurni pa se pridrzavaju, pomalo i pricaju, preslatki su. Napravili smo veliku frku oko imena, odmah smo se dogovorili da cu jednom ime dat ja, a drugom on. Prvi izbori se nisu slagali, kao ni drugi, treci cetvrti, peti... Na kraju smo se jedva slozili, jedan po S.ovom najboljem prijatelju koji je poginuo prije nekoliko godina, a drugi po imenu koje mi se oduvijek svidjalo.
Opet sam se nasla u nemogucoj situaciji, zapravo, meni je moguca, itekako.
Moj nekoc najbolji prijatelj, poseban, ponosan, temperamentan, pametan, ali pomalo naivan. Vratio se u grad. Upoznali smo se kad smo krenuli u srednju, ja u gimnaziju, on u ekonomsku, ista skola, ista smjena, isti kat, ali smo se prvi put sreli za novu godinu koju sam organizirala. Nase upoznavanje je bilo zanimljivo, prvo sam vidjela njegovo ime na popisu gostiju i pitala koji je on? Pogledi su nam se sreli, nasmijali smo se jedno drugom, on je ustao i prisao mi da se upoznamo. Imala sam osjecaj da je svijet stao kad mi je pruzio ruku i rekao, glasno: -Dragan.
Ema me poslije odvukla da me pita sta je to bilo.
-Koje?, pitala sam zacudjeno.
-Dragan?
-Sta s njim?, pravila sam se luda.
-Ok. Ako ti tako kazes.
Vjerovatno je mislila na kemiju medju nama koja je bila vidljiva. Bila je tu i njegova cura, tako da tad jos nijedno od nas nije nista pokusalo. Tu vecer sam se spetljala s necijim rodjakom, koji je tu bio samo za praznike. Sutradan, kad smo cistili prostor, Dragan se pojavio, nepozvan i nenajavljen. Pomogao nam je u pospremanju, a poslije i u ispijanju ostatka alkohola. Taj dan sam se smijala kao nikad u zivotu, i to je bio dan kad smo postali najbolji prijatelji. Zajedno smo izlazili, pili, mamurali, plakali, smijali se, u prvo pola godine naseg druzenja, moja prijateljica se zaljubila u njega i bili su zajedno nekoliko tjedana, ona je bila previse ljubomorna i on to nije mogao trpit pa je ostavio, ona nas je poslije optuzila da mutimo, da je ostavio zbog mene, da smo ovakvi i onakvi. Tad to jos nije bilo istina.
Na ljeto, otisla sam na more, nismo se culi ni vidjeli 20 dana, u povratku smo imali prometnu, neka pijana budala se zabila u nas - par savova, potres mozga i 5 dana u bolnici. Dragan je bio prva osoba kojoj sam se javila, nasli smo se na kavi. Nikada ga nisam vidjela tako zabrinutog.
-Jesi dobro?
-Jesam.
-Je l' te boli?, prelazio je prstima po savovima na celu.
-Aj! Boli kad diras!
Nasmijao se.
-Znas sta?
-Sta?, pitala sam.
-Volim te.
-I ja tebe.
Bilo je to kao prijatelj prijatelju. Barem sam tako mislila.
-Ne. VOLIM TE!
Poljubio me. Bio je to savrsen poljubac. Mozda cak i bolno savrsen. Jer oboje smo bili svijesni da smo postali vise od prijatelja i da je nase prijateljstvo, kakvo znamo, gotovo. Ali bio je to i pocetak neceg novog, stranog.
Bila je to burna veza, vodali smo se po gradu pred svima, ljubili, grlili, mazili, a i svadjali, o kako smo se samo svadjali, oko svega! Uvijek bi se pomirili. Bile su to argumentirane svadje, o politici, vremenu, skoli, prijateljima, nama. Nikad se nismo vrijedjali. Znali smo se inatit jedno drugom, kad bi se posvadjali odmah bi nasli nekog drugog i pravili se da ga volimo, povrijedili smo mnoge tako.
On mi je bio prvi, a i ja njemu. Sve sto sad znamo o seksu smo naucili zajedno, isprobali smo apsolutno sve, od jednostavnih stvari do vratolomija, od kreveta do javnih mjesta. Nijednom nas nisu uhvatili, ali vazan je bio samo adrenalin koji je ta opasnost stvarala.
Bilo je uspona i padova, ali uvijek smo se vracali jedno drugom. Sve do jednom.
On je nogometas, i to vrlo dobar, zapravo odlican. Sa 16 je igrao sa prvom postavom. Nisam propustila ni jednu utakmicu. Jedne nedjelje dosli su skauti iz grada s drugog kraja drzave i pozvali ga sebi. Bila je to prilika koju je cekao cijeli zivot.
-Ne idem., rekao mi je par dana poslije.
-Kako mislis ne ides?!
-Ne mogu te ostavit. Ne zelim zivjeti bez tebe.
Suzdrzavala sam se da ne zaplacem.
-NE! Ides i gotovo. Necu ti dopustiti da si unistis zivotnu priliku zbog mene.
-Ali... Sta je s nama? Sad ce nam dvije godine, ne mogu otici.
-Mozes i hoces. Dvije godine? Ne bi mi to docekali.
Zbunjeno me gledao, nista mu nije bilo jasno.
-Kako mislis da ne bi docekali?!
-To vise nije to. Zao mi je. Nisam znala kako i kad cu ti rec, ali imam drugog.
-Drugog?!, ludio je.
-Da.
-Tko je on?! Kako si mogla?! Vjerovao sam ti!
-Ne znas ga, stariji je, studira ovdje. Oprosti. Nisam te htjela povrijediti.
-Vraga nisi! Droljo! Ne zelim te vise nikad vidjeti!
Otisao je. Ljut i povrijedjen. Bila sam slomljena, danima sam neutjesno plakala. Nisam htjela da tako zavrsimo, ali to je bio jedini nacin da ga nagovorim da ode, znala sam da bi zbog mene ostao i morala sam mu reci sve te lazi, naravno da nisam imala drugog, voljela sam samo njega.
~~~
Od tad su prosle 3 godine. Jedna kratka veza, nekoliko avantura, puno alkohola, brak i dvoje djece.
O njegovim uspjesima sam citala u novinama, bio je brilijantan. Imao je par cura u medjuvremenu, ali nikad nista ozbiljno.
Prije desetak dana, krenula sam na kavu s Emom i Anom, jedino je Ema znala sta se dogodilo onog dana prije nego sto je otisao. Kad sam dosla, razgledala sam da vidim 'ko je jos tu, i nisam obracala paznju na njih dok nisam skroz prisla, uvijek smo sjedile za istim stolom. Okrenula sam se prema njima i ugledala njega. Dragan je bio tu, vratio se. Bila sam u soku. Sjedio je ondje, prekrasan i savrsen kao i uvijek. Samo sam ga gledala, nisam bila u stanju progovoriti. Njih dvije su ustale i krenule, Ema mi je rekla da mu je objasnila sta je bilo onda i da cemo se cuti kasnije. Klimnula sam, jos nesvjesna situacije. Ustao je, zagrlio me i poljubio u obraz. Sjela sam na kauc pored njega, i dalje nista ne govoreci.
-Jesi dobro?, pitao me.
Sjetila sam se Onog dana, kad me pitao to isto i par trenutaka poslije mi izjavio ljubav.
-Jesam., jedva sam prozborila. -Kad si se vratio?
-Nocas.
-Do kad ostajes?
-Vratio sam se, sreco, za stalno.
Zaplakala sam.
-Oprosti., spustila sam pogled.
-Zbog cega?
-Zbog onog sto sam rekla. Onda. Nikada si to necu oprostit, ali to je bilo za tvoje dobro.
-Oprosteno ti je, Ema mi je objasnila. Hvala ti za to.
-Hvala?!
-Da nije bilo tebe, da nisi rekla sve ono, ne bi otisao. Ne bi iskoristio tu priliku, poslao bi ih sve k vragu. Bio sam s par cura, pokusao sam te zaboraviti, ali, unatoc svemu sto sam mislio da si uradila, nisam mogao.
-Dragane., pokusala sam sprijecit ono sto je htio reci, shvatila sam da mu Ema nije rekla sta se sve u medjuvremenu dogodilo, S. joj se nikad nije svidjao.
-Jos uvijek te volim, jedina.
Poljubio me. Nisam se opirala. Voljela sam i ja njega, tako mi je prokleto nedostajao. U kaficu vise nije nikog bilo, krenuli smo.
-Otpratit cu te., krenuo je prema kuci u kojoj sam prije zivjela.
-Ne zivim vise tamo.
-Kako mislis? Preselili ste se?
-Nismo, ja sam otisla.
-Kupila si stan? Stalno si govorila kako ces otici cim napunis 18, ali nisam mislio da ces to stvarno uciniti. Svaka cast, srce. Gdje je? Koliko soba? Imas cimerice?
-Dragane, moram ti nesto reci.
-Sta je, duso?
Njegovo tepanje nije nista olaksavalo. Digla sam lijevu ruku i popravila prstenje. Shvatio je prije nego sto sam to izgovorila, ali vidjela sam mu u ocima da to ne zeli prihvatiti. Problijedio je.
-Udala sam se.
-Kad?
-Prije godinu i par mjeseci.
-Za koga?, zvucao je ocajno.
-Sjecas se S.-a? S mora, pricala sam ti o njemu.
-Cekaj, ozenjeni S.?
-Da, ostala sam trudna pa se razveo.
-Trudna?, nije vise mogao stajati, sjeo je na plocnik i naslonio se na pozidu.
-Rodila sam blizance, proslavili su prvi rodjendan neki dan.
-Pa, ovaj, cestitam.
-Dodji. Zelim da ih upoznas., pomogla sam mu da ustane, uzela za ruku i krenula kuci.
Opirao se.
-Cekaj, a S.? Ne zelim da imas probleme s njim zbog mene.
-S. je na putu, ne brini. Samo je Helena tu.
I tako sam mu na putu kuci ispricala kako se sve to dogodilo, 'ko je Helena, gdje S. radi pa nije kuci. I sve sto mi se dogadjalo otkad je otisao. Helenu je osvojio na prvi pogled, a ni blizanci nisu bili ravnodusni. To mi je drago, jer on ce sad puno vremena provodit s nama, kao prijatelj.

Nisam dugo pisala. Vjerovatno zato sto sam zaboravila password. :) Nadam se da se citamo. :*

Ey doslo vrijeme da i ja napisem post...Nisam odavno...Ne znam ni zasto...Nije mi se dalo...

Cestit Vam i blagoslovljen Bozic i sretna Nova 2010.godina!! Sve najbolje...

Trudnoca. Sad sam u 20. tjednu. Bila sam kod Monike (ginekologinja), bebice su odlicno, zdravo, snazni su... S. je bio sa mnom na ultrazvuku, dobili smo slikice... pa ih sad svima pokazujemo...hehe... Nosim dva zdrava djecaka...To je najbolja vijest koju sam mogla cuti...S. je presretan zbog toga, sad ce dobiti drugog i treceg bioloskog sina... Castio je pola grada kad je saznao...I da, ono najvaznije: poceli su se ritati!!! Pravo cudan osjecaj, prekrasan, neopisiv, kao skakiljanje iznutra..

Sto se tice prethodnog posta, pomirili smo se... Odmah nakon sto sam napisala post... Kada sam sve sto sam uradila imala napismeno, shvatila sam da grijesim. Pripremila sam mu veceru, docekala ga, nakon tjedan dana prvi put smo vecerali zajedno... Razgovarali smo, ja sam se ispricavala, on se ispricavao...Ustala sam, prisla mu i poljubila ga, jednom duuggoo, socno.. Skoro je pao sa stolice od poljupca...heh...a dalje vjerovatno znate sta je bilo... I istina je ono sto kazu, da je seks poslije svadje najbolji..

Skola je, hvala Bogu, zavrsila...

Za Bozic sam prvi put u zivotu propustila polnocku.. Sad za bozic umjesto tri obiteljska rucka (baka, mama, tetka) imamo cetiri... Moj prvi obiteljski rucak ispao je jako dobro, Helena mi je pomogla.. Sira obitelj je odusevljena kucom i S.-om... Svi su, koliko-toliko, prihvatili moju trudnocu..

Za novu godinu smo unajmili jedan veliki prostor u centru grada, to je kao neka ucionica koju nitko ne koristi... Okupili smo cijelu nasu generaciju, gimnazija, ekonomska i dizajneri - mi smo se uvijek najbolje slagali.. Nisam smjela piti, pa sam zapalila jednu, ali samo jednu...Nisam mogla izdrzati... Ostali su bili totalno pjani... Matej je pao sa stolice, a poslije sjeo u sok koji je prolio po stolici.. Dragan je cijelu noc grlio votku, nakon sto popije jednu nadje drugu i pije pomalo i neda nikom.. Valentino je kad je tek dosao govorio kako je on sportas i on ne pije, na kraju veceri nije mogao stajati... Nina se napila i cijelu noc plakala zbog Dragana, prekinuli su prije pola godine... Marija se napila, plesala cijelu noc, ljubila se s momkom koji se svidja Vedrani, hvatala se s Emilijinim momkom, i manje-vise zavodila sve pred sobom... Vedrana se onda najljutila i otisla na 'kavu' s Danijelom - pohvatali su se u parku, trebate vidjeti 'tragove' po vratu koje momak ostavlja heh... Dario je plesao s Marijom, ali je na kraju ipak zavrsio s Emilijom. Moj Marko se napio, kad je dosao kod nas vec je bio 'mrtav', pa je onda dosao sebi i htio hodati i obilaziti sve, pa smo ga morali nositi..Cak me nagovorio da mu pomognem da sidje niz stepenice i izadje na zrak (a mi smo na trecem katu) pa sam mu pomogla..usput smo sjeli na prozor pa mi je govorio kako sam mu uvijek bila najbolja prijateljica i da mu je zao sto se napio.. onda je ustao, rekao da ga ne drzim, da moze sam i samo sto je to izgovorio imao je bliski susret sa podom... Jedan Josip, neciji rodjak, mi se nabacivao cijelu noc. Bio je, kako je i sam rekao, opijen mojom ljepotom ( i mojim dekolteom), i nije primjetio moj stomak dok mu ja nisam rekla da sam trudna i zarucena..ostao je bez teksta, samo je nijemo gledao u moj stomak, tad je S. dosao i vise nisam vidjela Josipa...
Bilo je puno budalastina, nekad sam i ja bila jedna od onih sto se napiju, ali vremena se mjenjaju..

Sa mnom i S.-om je sve ok... Moj se seksualni apetit dodatno povecao u trudnoci, tako da S. ima pune ruke posla, ali ne zali se.. Ne svadjamo se, nakon onog prosli mjesec pazimo na to sta cemo reci jedno drugom.. Vise ne dovodim Marka samog kuci vec s njim moraju doci jos 2-3 prijateljice. tako da je sve ok...A to sto su Dario, Nikola i Anja stalno kod mene kuci mu ne smeta jer zna koliko smo bliski.. Imena za decke smisljamo, i moram priznati da nije lako..

Eto, dragi moji, to bi bilo to...
Puno vas pozdravljam!
Evo i bebice se javljaju...
Ljubim ;)

Eyyy dragi moji citatelji!! Kako ste mi??
Evo odlucila i ja napisati jos jedan post!!
Zao mi je sto se nisam javljala, odgovarala na komentare, citala vase postove, pisala... Kraj je polugodista je...Svi znate kako je to!! Pogotovo u 4 srednje...Neke predmete ucim od pocetka jer se niceg ne sjecam, ali to sad nije vazno!!
Sto se trudnoce tice u 17. sam tjednu, sve je ok!! Bebice su odlicno, meni hormoni divljaju, ali prezivjet cu ja to!!
U proslom postu sam napisala da S. zeli kupiti kucu, e pa kupio ju je!! U pocetku nisam bila zadovoljna, naime, kupio je dvokatnicu, 240 m2!!! Kad mi je rekao da zeli kupiti kucu, zaboravio je spomenuti da ju je vec kupio i da je u fazi renoviranja!! Skoro sam pala u nesvijest kad sam saznala!! Rekao mi je da me nije htio zabrinjavati... Pa gore mi je ovako kad saznam od nekog desetog!! Kuca je u centru grada, ima veeelliikkooo dvoriste, ima ogradu, tuje, borove, i puunoo cvijeca (ok, sad nema cvijeca, ali inace..svaki da kad idem u skolu prodjem pored nje, oduvijek me fascinirala), kad ste u njenom dvoristu kao da niste u gradu, nema buke, savrsena je za odgoj djece!!
Kuca je vec dovrsena, namjestaj je u njoj, uselili smo se!! Prekrasna je!! Imam i kucnu pomocnicu!! Zove se Helena, ima 40 god. udovica je, nema djece, uselila se, pomaze mi oko svega, ja ne dam da ista sama radi, jer mi je zao zene, pa ja pomazem u pospremanju i kuhanju. Sprijateljile smo se!!

Prije tjedan dana dosao mi je prijatelj iz Zagreba. Bili smo najbolji prijatelji od malih nogu, ali on je na kraju osnovne odlucio otici u Zagreb, a ja sam ostala ovdje..To je bilo najgore razdoblje u mom zivotu, tesko sam preboljela njegov odlazak..Kad je otisao neko vrijeme smo se dopisivali preko msn-a, i ja bih preplakala svaki razgovor s njim, onda smo jednostavno prestali sa svim, ja njega nisam zvala, nisam slala poruke...Kad bi on dolazio ja bih obicno bila na moru tako da se nismo vidjeli vec 4 godine.. jedno poslijepodne dok S. nije bio u gradu sam primila poruku : "Cekam te na starom mjestu!" I ne rasmisljajuci sam obukla kaput i samo izletjela iz kuce! 'Staro mjesto' je bilo udaljeno jedno dvjestotinjak metara.. Kod glavnog trga, jer s prednje strane trga su kafici i trgovine, a sa straznje je park...Kao djeca uvijek smo se igrali u tom parku i danju i nocu, buduci da nitko nije prolazio iza trga u park, to je bilo savrseno mjesto za igru!!
Marko me cekao s prednje strane, jedva sam ga prepoznala!! Toliko se promijenio u ove cetiri godine, sad je visi od mene za glavu i po!! Ima razvijeno tijelo, ramena, torzo, noge, nije debeo, nije mrsav, jednostavno je savrseno gradjen, jedino sto se nije promijenilo je njegova crna kosa i svijetlo plave oci! Tako sam ga i prepoznala!! Kad sam bila sigurna da je to on, odtrcala sam mu u zagrljaj!! Skoro sam ga srusila, stajali smo tako zagrljeni desetak minuta i sve sto sam mu uspjela reci bilo je:
-Nedostajao si mi!!
-I ti meni!
Nevjerovatno je bilo koliko sam se dobro osjecala u njegovom zagrljaju!!
-Hladno je, idemo popiti kavu??
-Moze!
Prolazili smo pored kafica, svi su nas gledali onako zagrljene. Mislim da su nas Nikola i Dario vidjeli, i samo zbunjeno gledali za nama..
Usli smo u jedan kafic, popeli se na kat i sjeli...Nekoliko prijatelja iz osnovne nas je vidjelo i mene pozdravilo, ali nitko Marka nije prepoznao, on se samo smijao na to...Konobar nam je donio pice i ja sam skinula kaput...
-Ti nikad nisi voljela pivu, odakle ti onda pivski trbuscic???
-Nije to od pive, to je od seksa!!
-....
-Trudna sam!
-Ha??
-Aha..
-Pa s kim??
Ispricala sam mu sve sto se dogodilo ovog ljeta, a on je samo zbunjeno klimao glavom..
Onda je on poceo pricati o Zagrebu, kako mu se nije svidjela ni jedna 'normalna' cura, on voli one utegnute, ali gledajuci takve nalazio je samo sponzoruse..Upoznao je jednu, voljeli su se, ali ona se morala preseliti...Pricali smo tako o raznim dogadjanjima kad smo shvatili da je 8 sati, tj. da kavu pijemo vec 4 i po sata!! Oboje smo umirali od gladi, pa sam ga pozvala kuci na veceru, Helena je pripremala lazanje! Vecerali smo sve troje zajedno, a onda smo presli u dnevnu i gledali neki film, nas dvoje na kaucu zagrljeni, a Helena u fotelji(on nije bila standardna pomocnica koja je samo pospremala, ja sam je tretirala kao prijateljicu i uzivala sam u njenom drustvu).
S. je tih dana bio na poslu i trebao je doci tek sutradan..
Zvono se oglasilo i Helena je otisla otvoriti, S. se vratio ranije.. Kad je usao u dnevnu sobu Marko je sjedio, a ja sam lezala s glavom na njegovom stomaku, a njegova ruka je bila na mom stomaku..
-Stigao sam, uspjeli smo posao zavrsiti ranije, kako s...MIHAELA!!
Ustala sam i otisla ga poljubiti, ali me odmaknuo od sebe..
-Tko je ovo?!
-S. ovo je moj prijatelj Marko, Marko ovo je buduci muz S.
-Drago mi je!!
Rekao je Marko, rukovali su se, ali S. nije nista rekao.
-Ja moram ici, vec je kasno.. Mihaela, cujemo se! Helena, hvala vam na veceri!! S., bilo mi je drago!
Ispratila sam ga i vratila se u dnevnu...
-Tko je sad on?!?!
-Marko je moj najbolji prijatelj, druzili smo se otkad znamo za sebe, ali on je otisao u srednju u Zagreb, nismo se vidjeli cetiri godine, sad se vratio na par dana...A koji je tebi?! Zar ne smjem otici na kavu s najboljim prijateljem, i pozvat ga doma na veceru?!
-Zasto ste bili onako zagrljeni?!
-Pa sta ako smo bili zagrljeni?! Prijatelji smo!! Nista se nije dogodilo!! Helena je svo vrijeme bila s nama!!
-Svejedno!! Ti si moja zena! I necu dopustiti da se ljubakas s nekim i to u mojoj kuci!!
-Nisam ti ja Nikolina!! Ne zaboravi na to!! I jos ti nisam zena!! Mogu otici kad god hocu i vise me nikad neces vidjeti, ni mene ni djecu! Nisam tvoje vlasnistvo, to sto te Nikolina varala ne znaci da cu i ja!!
-Ma sve ste vi iste!
Na to sam otisla u nasu sobu, uzela nesto svojih stvari i otisla u drugu sobu i zakljucala se..On je sjeo ispred vrata i satima me molio da mu oprostim i da otvorim vrata..
Ja i S. vec 7 dana ne razgovaramo, ja sam previse tvrdoglava, spavam u toj drugoj sobi, ustajem kad on ode, veceram prije njega, tako da se i ne vidjamo, to su prednosti velike kuce!
Mozda se pomirimo, mozda ne..Sad mi je svejedno..

Veeelikkiii pozdrav svim mojim citateljima!!
Ljubim ;)
Vasa trudnica!!

Evo mene opet...

Uzivam u trudnickim danima, mucnine su se prorijedile, osjetim ih samo povremeno...Od danas sam u 13. tjednu...
Apetit mi se vraca, pocela sam jesti redovito...i obilno, naravno...Na kraju prvog tromjesecja sam na +5 (kilograma), dr. je rekla da je za obicnu trudnocu normalno 2.5-3.0, a za blizanacku trudnocu 3.0-4.0...opet sam u plusu, ali nema veze...kaze da cu onda vjerovatno u drugom tromjesecju dobiti manje...ma to meni nije toliko vazno...prije trudnoce sam imala 60 kg (maksimalno), a sad imam 65, tako da mi to nije prestrasno, koliko god dobijem u trudnoci, vjerovatno cu skinuti za dva-tri mjeseca, cim budem mogla ici na treninge..ovo mozda izgleda malo neodgovorno, ne znam hocu li moc djecu ostavit na 1.5 sat, dva puta tjedno...ma valjda cu do tada nesto smisliti...a i strasna sam plesacica, tako da mozda necu ni morat ici na treninge...hehe...i ovih dana me nesto uhvatila zelja za plesom, dr. je rekla da smijem plesati, ali ne i pretjerivati.. U kuci stalno nesto svira, vecinom domaci rock iz osamdesetih i devedesetih...prljavo kazaliste, parni valjak, zabranjeno pusenje,tutti frutti, valentino...ma sve...valjda bebe nece imati nista protiv...bunit ce se ako nesto ne bude valjalo, zar ne??

Isla sam s S.-om kod Nikoline (njegove zene) i djece...On je htio da joj zajedno kazemo...Ja sam pristala...Bratu sam svasta ponijela, nekoliko autica na daljinski, veliki je ljubitelj svih vozila na dva i cetiri kotaca, to nam je jos jedna slicnost, ja sam bila jedina curica u susjedstvu koja se igrala s auticima i svo vrijeme provodila s deckima...
Nikolina je bila iznenadjena kad je mene vidjela..Ocekivala je samo svog uskoro bivseg supruga...Srdacno me pozdravila, moj stomacic koji se isticao ispod uske majice ju je zacudio...znala je kako ja pazim na liniju i uvijek mi je zavidila na savrsenoj figuri...ali nije nista komentirala...
-Otkud ti ovdje?
-Dosla sam s S.-om.
-Kako s njim? Jesu li mama i tata tu?
-Nisu.
-Nikolina, sjedi, moram ti nesto reci.
Rekao je S. i sjeo izmedju nas dvije.
-Dosao sam vidjeti jesi li potpisala papire??
-Nisam. Htjela sam jos o tome s tobom razgovarati..
-Nikolina, nemamo mi vise o cemu razgovarati, potpisi ih, molim te!!
-Ne zelim, zasto? Nema potrebe za tim! Dobro nam je ovako!!
-Kako?!, ja zaradjujem i za sebe i za tebe, placam troskove u kuci u kojoj i ne zivim, financiram tebe iako za to nema vise nikakve potrebe...
-Ali..
-Nema ali!! Nadji si posao, ja ti necu vise davati novac..sada je moj novac potreban drugima, i potpisi mi razvod!
-Cekaj, kome je sad potreban tvoj novac??
-Mojoj buducoj zeni, i njenoj djeci..
-Buducoj zeni!?! Kakvoj djeci?! Tko je on...
Tad je shvatila da je rijec o meni, samo me pogledala preko njega, nije nista rekla...
-Da, to je Mihaela...Trudna je i nosi blizance..
Uslijedio je jos veci sok..
-Blizance?! Jesi li siguran da su tvoji??
Rekla je to tako cinicno, hormoni su mi odmah proradili:
-Nisam ja kao ti, da spavam sa svakim tko mi se ucini zgodan!!
Ustala je i otisla do kuhinje, vratila se s (punom) casom nekog viskija..iz jednog gutljaja je popila pola case i otisla do komode i izvadila neke papire...
-Potpisat cu ih.
S.-ov potpis je vec bio na njima
-Hvala ti..
Oni su ostali razgovarati, a ja sam izasla jer me braco nesto trebao..Poslije je on dosao kod djece, a meni rekao da me Nikolina nesto treba..Otisla sam pomalo u strahu, jer ona je od mene visa 10 cm i teza sad 15 kg, a ja sam jos i trudna..Ali sve je dobro proslo..Razgovarale smo, rekla mi je da joj je zao zbog cijele situacije s mojim tatom i bratom, a i da me ne krivi ni zbog cega, da je njen brak odavno gotov, i da se izmedju mene i S.-a uvijek osjecala neka napetost...Rekla sam joj da mi je jedino zao zbog cijele ove situacije to sto ce njena djeca to sve vjerovatno tesko podnijeti...Ali njh dvoje su se dogovorili da imaju zajednicko skrbnistvo, on je njoj ostavio kucu, druge zajednicke imovine nisu ni imali...

Sad me jedino brine to kako ce moj brat sve ovo shvatiti, naime, djeca koju cu ja roditi su mu zakonski polu-braca/sestre, a bioloski necaci...On ima tek 6, uskoro 7 godina, ne mozemo mu reci da njegov tata zapravo nije njegov tata, i da mu maceha nije maceha vec sestra...I kad se djeca rode, sta cemo mu reci, ovo su ti sestrina djeca ili ovo su ti braca/sestre?! Da je bar malo stariji...

I da, S. planira kupiti kucu! Iskreno, u pocetku nisam bas bila odusevljena tom idejom, ono-kupiti kucu..On je pricao o tome kao da ode u prodavnicu kupit cokoladu...Govorila sam mu o tome kako ne zelim da se zaduzuje, da mozemo neko vrijeme zivjeti kod mojih, oni svakako koriste jedan od tri kata, ali on je bio uporan!!
Pokazao mi je svoju stednu knjizicu u kojoj pise tocan iznos ustedjevine...I moram priznati da sam se skoro onesvijestila kad sam vidjela cifru... Prije nego sto smo se spetljali, znala sam da radi negdje u Saudijskoj Arabiji, Turskoj...Tko zna gdje nije radio? o njegovoj placi nikad nisam razmisljala, novac mi nikad nije bio vazan, jer sam ga vecinom imala, nikad nisam bila skrta, cesto sam castila drustvo, svoje, a i neke momke koji bi nas gledali po cijelu noc i nikad nista nebi poduzimali... Rekao mi je kolika mu je placa i da svaki mjesec pola toga ide u fond za crne dane, a pola mu bude sasvim dovoljno za zivot... taj njegov fond bi iz crnih dana izvukao i omanji grad... Moram priznati da su ti arapi jako velikodusni...
Odlucan je sto se tice kuce, on ce je kupiti pa makar mu zadnje bilo..Ne zelim se boriti protiv njega, samo sam ga zamolila da ne pretjeruje, jer odrasla sam u ogromnoj kuci koju je stalno trebalo pospremati, uz dvije bebe ne treba mi jos i to...

Jos nesto, razrednica nam je rekla da je trudna!! Ona je na kraju treceg mjeseca, znaci da je ona ostala trudna malo poslije mene...Stvarno mi je drago zbog nje, stvarno je super cura, ima 27 godina..rodit ce negdje na kraju skolske godine..kad i ja..samo sto je njen stomacic puno manji od mog, njoj se skoro i ne vidi...a moj je...uhhhh....

to bi bilo to....

Do citanja!!

Ljubim ;)

Vasa trudnica!!

Moj trudnicki zivot s vremenom je postajao se zanimljiviji... Mama i tata su isli u skolu, reci ravnatelju i psihologu/pedagogu da sam trudna, bili su jako iznenadjeni, to se od mene kao uzorne ucenice nije ocekivalo, ali eto... I ja sam morala razgovarati s njima, imala sam drugaciji tretman, jer mene nije 'napumpao' neki napaljeni tinejder, vec stariji muskarac s poslom, stalnim prihodima, koji me planira ozeniti... Govorili su mi o sigurnom seksu, o tome kako sam na neke stvari trebala ranije misliti i tako... Ravnatelj je odlucio reci svim profesorima, razrednica je bila u soku, ali je obecala pomoci kako god bude mogla... Poslije su me neke profesorice ispitivale o trudnoci, djelile savijete, ali samo neke...Profesori nisu nista komentirali, neki koji me vole su mi cestitiali i tako...
Meni je preostalo da kazem prijateljima, vise nisam mogla kriti trudnocu, na pragu cetvrtog mjeseca...
Prvi na redu su bili prijatelji iz razreda... Mi smo uvijek bili slozan razred, u ove cetiri godine smo prosli kroz razne probleme, ali smo ih podnijeli zajedno... Obiteljske probleme, ljubavne, raspadi prijateljstava svi smo znali za to i pomagali pojedincu da ih rijesi, nikad nikog nismo osudjivali, jer i mi smo grijesili, nebrojeno puta...
Na jednom velikom odmoru, pozvala sam ih sve da im nesto kazem, okupili su se i ja sam to jednosatvno izgovorila:
-Trudna sam..
-Sta si??
-Molim!?!
-Trudna?!
-S kim?!
-Koliko?!
-Beba...
Toliko komentara i pitanja u jedan glas, svi su bili iznenadjeni, neki su samo sutili, neki su samo ispustili sok/sendvic/knjigu/mobitel/torbu...
-Da, trudna sam, s prijateljem s mora, upoznat cete ga, vec tri mjeseca...
Sljedecih dana sam stalno telefonirala s nekim, svi su me zvali, ispitivali svjetovali...
Najzanimljivija reakcija je bila kod mojih najboljih prijatelja Anje, Nikole, Daria...
Prvo su svi sutili, onda je Anja vrisnula i trznula ovu dvojicu, koja su se pocela budalasto smijeskati...
-Sa S.-om?? Pa to je odlicno!! Hoce li te ozeniti??
-Da s S.-om, hoce, kad napunim 18..
-Dobit ces bebu?!
Rekli su Nikola i Dario skoro u isti glas.
-DA...
Nikola mi je cestitao i izljubio me, a Dario mi je digao majicu i naslonio glavu na stomak...
Sutradan, na kavi, Nikola je kasnio, pojavio se nakon 10 min. sa 30 isprinatanih listova papira i 5 knjiga o trudnoci:
-Ovo je sve sto sam uspio naci, sad cu sve ovo prouciti tako da uvijek znam sta ti je i kako cu ti pomoci...
To nas je sve nasmijalo...

Doslo je vrijeme za ljijecnicki pregled.. Moja dobra prijateljica je giinekologinja, ima svoju ordinaciju, kod nje nalazi budu puno brze gotovi...
Nalazi urina i krvi su u redu...
Obavili smo i ultrazvuk:
Cula sam bebino srce kako kuca, cinilo se kao da ima vise otkucaja u isto vrijeme, ali sam pretpostavila da je to zbog aparata...
Monika je razvukla osmijeh od uha do uha...
-Cini se da je sve u redu...I, ovaj, prvo, smiri se, disi, - nosis blizance!!
Bila sam u soku...
-Blizance??
-Da, Mihaela, jesi li dobro??
-Jesam, samo BLIZANCI, jesi li sigurna??
-Blizanci su..Sad mi je jasno zasto si se toliko udebljala, s obzirom da nosis blizance to je normalna tezina.. Mozes ici, ako te nesto bude zanimalo ili ako budes nesto trebala samo zovi, ok??
-Ok..

O, Boze!! Blizanci!
Sutradan je S. dosao.
-Zao mi je sto nisam mogao jucer doci, jel sve bilo ok na pregledu?? Kad ce ti reci spol??
-S. , moram ti nesto reci..
-Jeste li ti i beba dobro??
-Jesmo, nije to... Vec, ovaj, ja i BEBE smo dobro...
-Cekaj, kako mislis bebE??
-Nosim blizance...
-Blizance, moje blizance...
Zagrlio me i poljubio..
-Hvala ti!! Zbog vas sam postao najsretnij covijek na svijetu!! Volim te!!
-I ja tebe!!

Sad je sve ok, napokon su prestale mucnine, i mogu uzivati u trudnoci...Jedini problem mi je skola, imam toliko puno za uciti, ali nikako se ne mogu skoncentrirati na ucenje, nista mi ne ide...Ali valjda ce biti bolje!! Sad moram ici, pradjed mi je sinoc umro, pa moram otici djedu dati inzulin, jer bake, mame, tetke i ujke nema...
Do citanja!!
Ljubim!!
Vasa trudnica!!

Dani su prolazili... On se nije javljao... Pala sam u depresiju... Dosao je i taj dan... Otisla sam na dogovoreno mjesto... Sjedila sam i cekala... Znala sam da nece doci... Ali, svejedno...Pola sata je proslo... Vec sam bila uplakana... Kad odjednom...
-Zao mi je sto kasnim...Cura u cvjecari je jako spora...
Okrenula sam se i ugledala ga u trapericama i uskoj bijeloj majici sa buketom od 25 crvenih ruza...
-S.
Nitko nije bio sretniji od mene u tom trenutku...Otrcala sam mu u zagrljaj i poljubila ga...
-Nedostajao si mi... Oprosti zbog svega...
- I ti si meni nedostajala... Ne, oprosti ti meni, pretjerao sam... Nisam smio onako reag...
Poljubila sam ga...Opet... I opet...
Uzeo me u narucje i krenuo prema jednoj klupi...
-Jesam li ti teska??
-Nisi. Toliko mi je nedostajala tvoja blizina da bi te nosio i da si duplo teza...
Nasmijala sam se.
-Moramo razgovarati.
-Znam, zao mi je sto se nisam javio, sto nisam odgovarao na pozive, poruke...Bio sam ljut na zenu, cudno se ponasala u zadnje vrijeme, izludila me, bilo mi je dosta zena i njihovih komplikacija...
-Ma pusti sad to... To sam ti vec oprostila... Idemo do hotela, moze??
-Do hotela?? Vec?
-Umorna sam...
-Aha..
Rekao je to nekako razdocarano. Dok smo se vozili razgovarali smo o svemu i svacemu... Saznala sam da se njegova zena zeli pomiriti s njim, bila sam u soku, ali njegovo gadjenje prema toj ideji natjeralo me na smijeh... Djeca su ok, donio mi je neke bratove slike...
Kad smo stigli, otisli smo u sobu koju sam ja rezervirala cim sam se vratila...Odmah sam legla, bila sam mrtva umorna, nakon cijelog dana planiranja, razmisljanja o tome hoce li doc ili ne...On je otisao do auta po svoje stvari, usput nam je donio dvije boce crnog vina, znao je koliko volim vino...I otisao se otusirati, a ja sam mu se pridruzila... Nedostajao mi je... on... njegovo tijelo... njegovi dodiri... Zabavu smo nastavili u krevetu, moram priznati da je bilo bolje no ikad...Poslije mi je ponudio vino koje sam ja odbila...
-Jesi li ti dobro?? Moja malena nikad nebi odbila crno vino...
-Ma ok sam, ali nije mi do vina veceras...
-Aha, ok...Iako je to malo cudno...
-Moram ti nesto reci...
-Slusam.
Uzdahnula sam i jednostavno sam to izgovorila...
-Trudna sam.
Na nekoliko sekundi je prestao disati.
-Trudna??
-Da.
-Postat cu tata, opet.
Rekao je to glasom koji ja nisam mogla protumaciti, kao da to nije nista...
-Jesi li dobro??
-Nisam, postat cu tata!! Nisam dobro, odlicno sam!!
Rekao je uzbudjeno. Ostala sam u soku, takvu reakciju nisam ocekivala.
-A jesi li ti dobro, tj vi??
-Dobro smo, 8 tjedan, za 3-4 tjedna idem na ultrazvuk...Tad je bio 8. sam sam u 10.
-Jel musko ili zensko??
-Ne znam jos je rano za to...
-Aha, ok...
Jos je bio u transu, kao da je sve bilo savrseno, ali nije... Problem su moje godine, moji roditelji, njegova djeca (moj brat), njegov brak...On o tome u tom trenutku nije razmisljao, bio je sretan, a ja mu tu srecu nisam htjela pokvariti...
Moji roditelji su mislili da nocim kod prijateljice, tako da sam mogla ostati cijelu noc... Nekoliko sati je proveo milujuci mi stomak, razgovarajuci s bebom... (Mozda je prerano da ga/je zovem bebom, ali glupo mi je reci fetus ili zametak)
A onda se vratio u stvarni zivot pun problema...
-Sta cemo sad??
Rekao je, bio je zabrinut... Ali bilo mi je drago sto me sad nece ostaviti na cjedilu, to MI me oraspolozilo...
-Ne znam...
-Pobacaj ne dolazi u obzir, to ti NIKAD ne bi dopustio!!
-Pa sta ti mislis o meni?! Kakav, dovraga, pobacaj?!
-Oprosti, samo sam htio biti siguran da to neces uciniti...Oprosti...
-Nema veze... Razmisljala sam o svemu... Imala sam vremena... Mislim da prvo trebamo rec mojim roditeljima, nisam sigurna kako ce to podnijet, ali moramo im reci...Onda sto s tvojom zenom i djecom, zbog tvoje djece ne zelim da se rastanes, ali sad je tu i moje, mislim, nase dijete...18. rodjendan mi je 25.01., sta cu onda?? Sta ako me tata izbaci iz kuce??
Slusao me i razmisljao o onom sto sam rekla, nije nam lako, ni meni ni njemu...
-O tome sam vec neko vrijeme razmisljao, i sad sam siguran da cu to uciniti- razvest cu se od nje!! Imat cemo zajednicko skrbnistvo nad djecom.........
Jos je nesto rekao, ali se ne sjecam, prestala sam ga slusati nakon razvest cu se od nje!, ne znam ni o cemu sam razmisljala, ali opet sam ga pocela slusati:
-...Naravno ako ti to zelis??
-Ha?
Pogledala sam ga i u ruci mu ugledala kutijicu, s prekrasnim prstenom, jednostavnim, bijelo zlato, tri dijamanta, nista kicasto, nista veliko, znao je sta volim!!
-Oprosti, zamislila sam se, nisam te sliusala, sto si rekao??
-Mihaela, udaj se za mene!!
Zanijemila sam, ne znam ni sta sam mu rekla, ali mislim da sam rekla DA!!!! Pristala sam na to da se udam, sa nepunih 18, da se udam.... Trudna sam i udajem se!!!
Poljubio me... Bio je jako sretan... A i ja sam, ne samo zato sto sam trudna i sto se udajem, vec zato sto sam sigurna da me voli i da me ne zeni samo zato sto sam trudna... Jer, imao je prsten, donio ga je sa sobom, a nije znao da sam trudna!!
-Volim te!! Hvala ti sto postojis...
Rekao je.
-Volim i ja tebe...Hvala sto si ostao uz mene...
Poljubili smo se, i proveli jednu od najboljih noci u nasim zivotima...Sigurna sam da tu noc ni jedno od nas dvoje nikad nece zaboraviti...
Preostalo je jedino da mojim roditeljima kazemo novosti... Bojala sam se kao nikad u zivotu...
Dosli smo u moju kucu, mama i tata su bili kod kuce... Iako iznenadjeni, bili su nekako sretni sto vide S.-a, docekali su ga nista ne sumnjajuci...
-I? Odakle ti u nasem kraju??
Tata je zapoceo razgovor...On i mama su sjedili jedno do drugog s jedne strane stola, a S. i ja s druge...U glavi sam izracunavala vrijeme i brzinu kojom ce tata preskociti stol i zadaviti S.-a
-Dosao sam vidjeti Mihaelu.
-Mihaelu??
-Da, ovo ljeto dogodile su se neke stvari s kojima vi niste upoznati, naime, ja i Mihaela smo se zaljubili, a ta ljubav je dobila svoje posljedice-Mihaela je trudna...
Nije bilo nikakve reakcije, sjedili su mirno i nisu progovarali...
-Ja i ona zelimo zadrzati dijete, vec sam je zaprosio i ona je pristala, uskoro ce njen osamnaesti rodjendan, ja sam razgovarao sa svojim odvjetnikom i on sprema papire za razvod...Mi zelimo znati vas misljenje o ovome.
-Kako nam se ovo dogodilo?!
Tata je bio ocajan...Ali i odlucan, iako ja to nisam ocekivala, ok, ocekivala sam sve osim ovoga:
-Ovo nisam ocekivao, ni od jednog od vas dvoje, ali sto je tu je...Ako je to dijete tvoje, moras se razvesti i ozeniti Mihaelu, a ono sto ce se dalje dogadjati je samo vas problem...Da mi popijemo nesto!! Pa kcer mi se udaje!! Mia, donesi nam case!!
Mama je jos uvijek sutila, ali bila je sokirana tatinom reakcijom koliko i ja...Donijela sam im case i sve troje su se napili, samo ja nisam smjela piti...Mama je popila jedno deset viskija i otisla spavati, a ova dvojica - svaki po pet piva i oko 15 viskija, jegera ili cega vec...Tata je bio pijan, ali priseban, krenuo je u sobu i dobacio S.-u :
-Osjecaj se kao kod kuce, zapravo i jesi kod kuce, zete!!
Gledala sam za njim i mislila da sanjam, to nije moj otac, netko ih je sigurno zamijenio...A S. je sjedio za stolom i jedva drzao glavu...Pomogla sam mu da ustane i odvela ga do svoje sobe...( Imam jedan bracni krevet i jedan kauc u sobi). Smjestila sam ga na svoj krevet, otisla se otusirati i presvuci, te legla pored njega. Odmah sam zaspala, bila sam umorna od dogadjanja proteklih dana, i nadala sam se da danasnji dan nije bio samo san... Probudila sam se zadnja, kad sam ustala, njih troje su sjedili za stolom i doruckovali, razgovarali, bili su sretni...Ja i dalje nisam vjerovala, ali s vremenom sam postala sigurna da sve ovo nije samo san, nije iluzija...
S. je s nama proveo nekoliko dana, a onda morao otici, posao zove-kako on to kaze...Tata se nakon njegovog odlaska ponasao doista djetinjasto...Glava mu je po cijeli dan bila naslonjena na moj stomak, nije mi dao da ista radim, samo je pricao o tome sta ce ga sve nauciti, od voznje auta, pecanja, do zbarivanja cura (nadao se da ce biti musko), a i ja se nadam da ce biti decko...

Moja prijateljica je ginekologinja, ona prati moju trudnocu i do sad je sve ok, bebino srce pravilno kuca, nadamo se da ce sve biti dobro...Kao sto sam i rekla sad sam u 10. tjednu, trebam roditi negdje u svibnju...
Do sad za sve to znaju moji roditelji i nekoliko prijatelja, i evo sad vi...pssst...nemojte nikom vise govoriti... hehe

Zao mi je sto nisam ranije pisala, post je dosta dug, ali nadam se da cete sve procitati...
Nisam stigla komentirati vase nove postove, jako mi je zao, ali sad stvarno nemam vremena, svi sad imamo obaveze u skoli, a ja sam uz to i trudna i spremam vjencanje...tako da se nadam da cete mi oprostiti...

Veliki pozdrav od vase trudnice!!!

Ljubim ;)

evo mene opet... sad imam vremena pisati...

svaki drugi ili treci dan bi razgovarali preko skype-a, i uvijek bi imali o cemu razgovarati...znao me nazvati i na mobitel-kad nebi mogao izdrzati do navecer...
Tako je bilo i jednog popodneva...Bila sam u parku s Anjom i pusila...Taj dan je bilo oblacno, ali kisa jos nije padala...Dok sam pusila 7 ili 8 cigaru, pocelo je padati...Odmah smo krenule prema kaficu na kraju parka, ali vec na pola puta smo bile skroz mokre...Kisa je prestajala padati kad smo dosle do tamo, malo smo se osusile i sjele za sank, nastavljajuci gdje smo stale...Cigara, upaljac i razgovor, to je bilo dovoljno, a bas taj dan je radio jedan moj poznanik, razgovarale smo s njim, zezali se, vec se dugo nisam toliko smijala...Taj konobar-Zeljo, uzeo mi je jedan od mobitela (imam dva) da pogleda slike i glazbu...Upravo tada me moj dragi nazvao i tako dok smo mi razgovarali, Zeljo je gledao slike i rekao mi dovoljno glasno da ovaj na telefonu sve cuje:
-Mihaela??
-Reci..
-Da znas kako cu te poljubit zbog ove slike!!!
Krenuo je prema meni pokazujuci mi Hajdukov grb na mom drugom mobitelu...
Nasmijala sam se, a tek onda shvatila da je S. sve cuo...
-Ma suti, odmakni se od mene!!
Ustala sam i krenula prema basti...
-Gdje si to??
Pitao me.
-U kaficu s priajteljima...Nije onako kako si cuo...
Prekinuo me.
-Kojim prijateljima??
To me pitao jer je znao imena svih mojih prijatelja.
-S Anjom i Zeljom...Ali..
-Tko je Zeljo?!
Bjesnio je...
-Samo prijatelj. Vjeruj mi...
-A zasto te taj 'samo prijatelj' hoce poljubiti?!?!
-Ma zeza se, vidio je sliku Hajdukovog grba na mom mobitelu i...samo se salio...
Sutio je...
-Ajde, nemoj se ljutiti...Znas da me samo ti ljubis...
Cula sam kako je odahnuo...
Nastavili smo razgovor, ja sam i dalje sjedila u basti, svadjajuci se s njim tko kome vise nedostaje kad je Nikola dosao, valjda ga je Anja zvala...
Prisao mi je s ledja tako da ga nisam ocekivala...
-Sta ima, ljepotice??
Poljubio me u obraz.
S. je opet sve cuo...
-Tko je sad to bio??
-Nikola...
Rekla sa znajuci sto slijedi...Znao je da mi se Nikola svidjao prije nego sam se zaljubila u njega...
-Zasto te zove 'ljepotice' i dovraga, zasto te poljubio?!?!
Opet se naljutio...
-Nije onako kako mislis...
-Kako ti znas na sta ja mislim?!
Rekao je i spustio mi slusalicu...
Usla sam u kafic, sjela i pocela plakati...Sto mi je to trebalo?? Zasto se takve stvari uvijek meni dogadjaju?!
Njih troje su se okupili oko mene ne shvacajuci sta mi je...
Njih dvojica su bili posebno brizni...Zasto bas sad?!
-Odmaknite se od mene!!
Rekla sam ljutito..Bilo im je cudno sto tako reagiram..Anja mi je prisla i zagrlila me, a ja sam se jos vise ujecala...
-Sta je bilo??Sta ti je rekao??
-Cuo je kad je ovaj rekao da ce me poljubiti i kad me ovaj nazvao ljepoticom i poljubio...Naljutio se i spustio mi slusalicu...
-Cekaj, a tko je on??
Nikola je prekinuo tisinu.
-Njen momak, ljubavnik, srodna dusa, sta ti je draze??
Odrijesito mu je rekla Anja...
-Ti imas momka?!? Kako to da mi ne znamo za to??
Rekao je Zeljo.
-On dolazi za 10 dana, htjela sam vas tad upoznati...Ali vise nisam sigurna u to hoce li doc...
-Zao mi je, da sam znao da pricas s njim nebi ono rekao...
-Ni ja..
Pokusavali su me utjesiti...ali bez uspjeha...
Trebalo mi je dva sata da se smirim, da bi mogla otici kuci...
Sjedila sam za stolom u svojoj sobi, pokusavajuci ga nazvati, preko skypea, slala sam mu poruke na msn-u, ali bezuspjesno...Uporno je odbijao moje pozive...
Od tad je proslo 6 dana... On bi za 4 dana trebao doci, ali nisam sigurna hoce li...
Jos mi se nije javio...Slala sam mu poruke, pokusavajuci mu sve obasniti, objasniti kako ja samo njega volim i ljubim...Ali nije odgovarao...
Nadam se da ce doci...Nedostaje mi...I saznala sam nesto sto mu moram sto prije reci...Ne znam bi li trebala biti sretna ili tuzna zbog toga...Drago mi je, ali ne znam kako ce on reagirati...
Nemojte se ljutit, ali on to mora prvi saznati...
Eto sljedeci post mozete ocekivati ovih dana, ako mi se javi, i kad i ako dode...
Ljubim ;)

Jako sam zahvalna ljudima koji su izmislili laptope, internet i kamere!!
U prethodnih nekoliko postova sam vam u detalje ispricala svoju ljetnu avanturu...
Sad slijedi ono sto se dogadjalo nakon sto sam se vratila s mora, tj. kopirat cu mail koji sam dobila od njega...

------------------------------------------------------------------

Ey ljubavi,
Kako si mi?
Nedostajes mi puno... ja sam na poslu vracam se za 12(brojim dane) dana u Hrvatsku, a tebi cu doc vjerovatno par dana poslije... Ne znam hocu li izdrzati toliko bez tebe...Mogu ti reci da si postala popularna ovdje, moji prijatelji su nasli tvoju sliku... Jako su ponosni na mene, sto sam ostavio onu svoju i nasao ovako lijepu curu... Rekla si da volis pjesme koje imaju neki smisao u stvarnom zivotu, koje nesto znace, pa bilo mi je dosadno...Nasao sam neke koje bi ti se mogle svidjeti...Procitaj pa mi javi sta mislis...I da, ona Sumrak nema veze sa Twilight-om... hehe

Zaljubljen

Zaljubljen u cvijet
predivnih šarenih boja
zaljubljen u svijet
ljudi nemirnog hoda

Zaljubljen u nebesku zlatnu pticu
koja u letu širi svoja krila
zaljubljen u plavetnilo mora
koji struji hukom valova

Zaljubljen u hladovinu bora
čije iglice nose smolu s njegovih kora

Zaljubljen u tebe
čežnju moga srca
čija me ljubav nadahnjuje
i vodi sve do
bola
zaljubljen u tvoja oka dva
i smješak
koji dira
svu dubinu duše moje
Volim te...
volim te
želim da zauvijek
budeš
moja!

Ne smatram sebe grckim Bogom, ali... mislim da ce ti se svidjeti...

Vrele ljetne noci

U polumraku hvatam pogled tvojih divljih očiju.
Znam da to želiš.
Vreli znoj me obljeva dok pričaš nešto što ne mogu čuti. Tvoje vrele usne su me preplavile dok glazba udaraisti ritam, drugi se smiju i plešu...
Ti i ja smo na nekom drugom mjestu.
U zemlji užitaka!
Tu nema ljubavi i osjećaja, samo užitci.
Osjetim miris tvoje kože i pitam se : gdje si se samo skrivao do sada?
O ne, vrijeme je da krenem!
Idem bez traga i ostavljam za sobom grčkog Boga.
Ovo nam je bio prvi i nadam se da ne zadnji put.

Posljednji dan

Sunce je izašlo , osvanuo je novi dan
Nekome lijep , a nekome tužan
Nebom se oblaci raširi
I zlatno sunce sakrili
U tome će uživati neki
Ali vjerujte mi ne svi
Danas sretan neću biti
jer moj će život završiti
Razmišljao sam dugo , što učiniti
Al vjerujte mi , bez nje neću živjeti
Svaki novi dan , sve mi je mrži
Ne znam što me još na svijetu drži
Kad ovu pjesmu budete čitali
Znajte srce mi više neće kucati
Možda će me crvi pojesti
I samo moje kosti ostati...

Dobro, ova gore je mozda malo drasticna, ali slazem se s piscem...Bez tebe necu zivjeti...

Prekrasna noc

Došlo je jutro , a ja želim da je kraj mene
Okrećem se i ne vidim ni njene sjene
Njen miris u zraku se osjeti
I to me na nju odmah podsjeti
Podsjeti me da je bila kraj mene
I da sam ljubio usne njene
Da su me grlile njene ruke
I da nije bilo velike buke
U tišini smo se mazili
Jedno na drugo puno pazili
Ali brzo sve je prošlo to
Jer vremena nam je nestalo
Sa neba nas pozdravi mjesec žut
I kao da nam kaže : " Vidimo se idući put !“

Ovo bi moglo opisati noc prije nego sto si otisla, tj. Jutro...

Sumrak

Proplanak , oko nas šuma
Mrak , samo na nebu vidi se mjesec žut
Poneka zvijezda se probija kroz oblake
u krošnjama se čuje fijuk vjetra
Savršenu idilu upotpunjavaju
dvoje zaljubljenih i njihovi uzdasi
nijedno od njih ne ispušta ni glasa
nisu ni svjesni gdje su
za njih je vrijeme stalo i nije im važno
dal sutra smak je svijeta
sada su u raju , u carstvu požude
niz tijelo im klize kapljice znoja
Njegove ruke klize po njenim leđima
Nježno je uzima , i ulazi u nju
Iz njenih usta lagano se čuje uzdah
Živi za taj trenutak da su jedno
u tome trenu nije im ništa drugo u glavi
Želi biti njegova , želi mu pripadati
osjeća ga u sebi , i uživa
Poljubci , znoj , maženje , jedno tijelo
tek nakon duže vremena shvate da više zraka nema
otvore vrata i nastave uživati jedno u drugom
njenim tijelom poteče struja
osjeti ono što je željela
Stiskala ga je svojim rukama
kao da ga nikad neće pustiti
Želi ga zauvijek osjetiti u sebi
Ručnik , briše se znoj
Ljubavi moramo kući poć
I još jedan strastveni poljubac za kraj
Ljubavi želim te opet znaj !!!!

Ova mi je postala jedna od najdrazih...hehe

Sto zelim

Da sretan bi bio
Malo mi treba
To nije ni blago
Ni zvijezde sa neba
To nisu viile
Ni pegaz bijeli
Ne to mi ne treba
Za život cijeli
A voljen biti
To je dar s neba
Živjeti život
Uz koga treba
Sretan i zdrav biti
I nad njom bditi
Samo ću na tome
Bogu zahvaliti

Prekrasan dan

Diglo se sunce i osvanuo novi je dan
Oblaka nema , plavo je kao san
Ili ga to samo moje oko takvog vidi
Dragoj će mojoj isto ovaj dan da se svidi
Kako i nebi , kad ćemo zajedno biti
Iz jedne čaše , mi ćemo piti
Cijeli dan će biti praznik za moje oči
Samo nije mi drago jer veče mora doći
I znam da tada , kući će poći
Tješim se samo da ubrzo vidjet će ju moje oči
A dok je ne vidim , živjet ću od uspomena
Na ovaj prekrasan dan , kad je kraj mene bila voljena žena !!!!!!!!

Suze


U oku mi suza stoji
Kao da se izaći boji
Ne želi krenuti jer nebi jedina bila
Zna da bi jedna za drugom lila
I kako bi onda mogle stati
Ne žele dozvoliti srcu da pati
Kada bi krenula možda bi lakše bilo
Možda srce nebi patilo
Teško mi je što kraj mene sada nije
Ljubav moja što o meni snije
Jer i njoj je teško bez mene
Srce joj se stišće i polako vene
Znam da bi sada sretnija bila
Kad bi ju moja usta ljubila
Pa bi ju stiso na grudi svoje
Da osjeti da za nju kuca srce moje !!!!!!!!!!

Razmisljanje

Sjedim , mozgom mi misli kruže
Naravno , o svojoj ljubavi razmišljam sve duže
Svake sekunde sve mi više fali
Trenuci naše sreće nisu mali
I upravo sam jednu priču pročitao sada
Priču u kojoj tuga vlada
U kojoj je ljubav ostala slijepa
I biti će tako do kraja svijeta
I opet ne bi sve tako žalosno bilo
Kad se o ljubavi nebi puno snilo
Moj se vječiti san u javu pretvorio
I neznam kako al ljubav je kraj mene stvorio
Srce mi sada drhti zbog nje
Ostvarila mi je sve moje sne
Tek sad vidim što je ljubav prava
Vjerujte od tog uopće ne boli glava
Znajte da sretan bio bi sada
Da cijelim svijetom ljubav vlada
Da svatko pronađe srodnu dušu svoju
Kao što pronašao sam , ja moju !!!!!!!!!!!


Jutros se probudih i kraj mene nikoga nema
Ni ovaj krevet osim mene nitko ne sprema
Popiti kavu opet ću sam
To mi neće uljepšati dan
I kada na posao krenem , poljubac dobiti neću
Niti na vratima nitko mi neće poželiti sreću
I eto dani mi prolaze tako
Neznam koliko dugo ću izdržati ovako
Možda izdržim mjesec , a možda i dva
A možda ostane tako do kraja života
Znajte da protiv samoće ću se boriti
Sam ne želim živjeti
Želim osjetit toplinu srca
Da moje srce opet za ženu kuca!!

Ja sam osjetio toplinu srca, i moje srce opet s kuca s razlogom, hvala ti za sve...

Nadam se da ti se bar jedna svidjela... Evo decki te pozdravljaju...

Volim te puno...Jedva cekam da te vidim...Bubim :*

Vidimo se uskoro... Zvat cu te cim stignem...

-------------------------------------------------------------------------------------

zao mi je sto se nisam ranije javila...skola je pocela...imam i jos nekih problema o kojima cu poslije pisati...tako da...nadam se da se ne ljutite...

Ljubim ;)

Ej sta ima?? Kako ste mi??Zao mi je to se nisam ranije javila, hvala na kom. vracam cim stignem...Sad nemam bas puno vremena za pisanje...Tata mi je ukinuo kaznu...Tako da sam rijetko kod kuce...

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mnogo vremena smo provodili razgovarajuci o mom bratu, o njegovom odgoju i sl.
-Zelim ti nesto reci, nemoj se ljutiti, pokusaj me shvatiti, ok?
-Ok.
-Ne znam koliko dugo cu jos izdrzati, ja ga volim, ali pocinju mi smetati slicnosti s njegovim bioloskim ocem...
-A kome nebi smetale, nije lako odgajati tuđe dijete.
-Ali poceo sam praviti razlike medu njima, drugacije se ponasam prema tvom bratu. Oprosti, ali ne znam sto cu?
-Cekaj, kako mislis drugacije?!
-Pa, tvom bratu ne dopustam stvari koje dopustam svom sinu...
-Ne, ne, ne!! Obojica su tvoji sinovi, mozda ne bioloski, ali pristao si odgajati obojicu, ne?!
-Pristao sam, ali nisam znao da ce biti ovako tesko...
-Tebi je tesko, je li?! Sta mislis kako je meni?! Cijeli zivot sam htjela imati brata, to mi je bila jedina neostvarena zelja, sad sam saznala da ga imam, ne smijem mu reci, ne zivi s nama, ona ga odgaja, i jos ga ti maltretiras!! To ti necu dopustiti!!
-Smiri se, obecala si da se neces ljutiti. Zao mi je...Pokusat cu promijeniti svoj odnos prema njemu, iako jos ne znam kako, ucinit cu to zbog tebe...Obecavam.
-Imam ideju. On je moja krv, u njemu ima i dio mene, jel tako?
-Valjda.
-Pokusaj gledati na njega kao da je dio mene, nemoj u njemu gledati mog tatu, gledaj mene!!
Ideja mu se svidjela, tih dana se nismo odvajali jedno od drugog, ostalo je jos samo nekoliko dana do mog odlaska...
-Ne znam kako cu zivjeti bez tebe, malena moja...Tko zna kad cemo se opet vidjeti?!
-Vjerovatno dugo, vjerovatno necu moci doc ovdje da se vidimo, ali ti bi mogao doci kod mene, ne??
-Naravno da bi mogao, mislim da ne postoji nista sto bi zelio vise nego to!! Mislio sam da me to nikad neces pitati...
-Izgleda da si sve vec isplanirao...
-Nisam bas sve, npr. smjestaj?
-U blizini nase kuce je hotel, mogao bi nociti tamo, a dok moji rade mogli bi biti u kuci , pretpostavljam da im se neces javiti...
-Naravno da ne.
Napisala sam mu sve svoje mail adrese, stranice na kojima imam profil... Skype,Icq, msn...
Noc prije mog odlaska, sa zenom je dosao na veceru kod nas... Ona je napravila neki kolac, on ga je nosio, pruzio mi je veliki tanjur...
-Izvoli, malena...
Bila sam zahvalna Bogu jer nitko nije cuo to 'malena'...
Kako sam bila vrlo napeta jer smo morali sjediti u drustvu, umjesto da vrijeme trosimo na oprostaj, nasula sam sebi u casu od 0,5 lit.(onu za pivo) crno vino, stavila slamku i pomalo, nitko nije nista posumnjao jer je na stolu bio i domaci sok od visnje, pa su vjerovatno mislili da pijem sok...Popila sam dvije case i bila sam poprilicno pijana...Tu vecer sam zamolila prijateljicu koja je tu bila sa starijom sestrom da odglume da cu ja nociti kod njih, njena sestra je pristala na to pa su oko 10 svratile po mene, ostavile su me pred kucom njegovog prijatelja koji se jos nije vratio...U kuci sam nasla jos crnog vina, kad je on dosao bila sam uplakana, nikad se nisam gore osjecala, uzeo me u narucje i odnio na kauc...
Zaspala sam mu u narucju, probudila sam se nakon dva sata...bio je budan...Proucavao je moje tuzno i uplakano lice...Poljubila sam ga...
-Nedostajat ces mi, znas...
-Doci cu cim stignem...
-Bolje ti je...
Nasmijao se svojim prekrasnim osmjehom...
Bili smo budni cijelu noc...Ljubili smo se...Razgovarali...Vodili smo ljubav zadnji put prije mog odlaska, bilo je...Ne znam kako bi to opisala, jednostavno predivno...
Zaspali smo pred zoru, oko 9 sam se probudila u sobi, na krevetu, u njegovom narucju...Nisam ga htjela buditi, polako sam ustala, obukla njegovu majicu koja je na meni izgledala kao haljinica i krenula prema kuhinji da nam napravim dorucak...
Dozivjela sam jedno poprilicno neugodno iznanađenje...Njegov prijatelj se vratio...Sjedio je u kuhinji za stolom, pio kavu i citao novine...Kad sam usla podigao je pogled...
-Dobro jutro!-rekao je...
-Ovaj...Dobro jutro.
Bilo mi je neugodno...ali prezivila sam...
-Nije mi rekao da ce imati drustvo...
-Nije ni on znao... Nasmijala sam se...
-Zao mi je zbog ovog.
Pokazala sam na praznu bocu vina...
-Nema veze, ja svakako ne volim crno vino...
Prpremila sam nam svima dorucak, postavila stol i sjela s njegovim prijateljem, uzela sam novine i pocela citati...Raspravljali smo se o nekim tekstovima iz novina, citali viceve...Nismo ni primjetili da se on probudio i da stoji na vratima i promatra nas...
-Dobro jutro!!
Rekli smo mu u isti glas i nasmijali se jedno drugom...
-Nisi mi rekao da imas ovako zgodnu curu...
-Ona je moja!! Ruke k sebi!!
Poljubio me i sjeo da doruckuje s nama...
-I kad si stigao?
-Prije sat i pol. I koliko jos gostujete kod mene?
-Ja odlazim danas, a za njega ne znam...
-Ja se vracam kuci kad ona ode... Ne moras se brinuti oko gostoprimstva...
Ustala sam i otisla se obuci, cula sam ih kako razgovaraju, vjrovatno o meni, ali mi se nije dalo slusati...
Bilo je vrijeme da krenem, pozdravila sam se s novim prijateljem, On me cekao na vratima, poljubili smo se jos jednom za rastanak...
-Volim te!!
-I ja tebe!!
Otisla sam...

Uvijek sam nalazila vrijeme i nacine da ga uzbudim, da ga izludim... Rekao mi je da nije mogao ni zamisliti toliki uzitak bez puno dodira... Jednom smo se dogovorili da cemo se naci u onoj nasoj uvali, obukla sam neku haljinu u kojoj sam se osjecala kako opatica, jer moji starci su mi poceli postavljati pitanja zasto se oblacim tako izazovno kad idem na plazu, dobro, haljina nije bila bas toliko zatvorena, ali bila je do koljena i nije imala dekolte... Kad sam stigla, on je bio u moru, sjela sam i cekala ga...Ne mogu bas reci da sam ocekivala da ce izaci potpuno gol... Kapljice vode na njegovom golom, savrsenom tijelu su svjetlucale... Bio je prekrasan... Uzeo me u narucje, bilo mi je cudno sto me nije odmah poljubio, pa sam ja pokusala poljubiti njega, izmaknuo se i nasmijao...
-Danas te necu poljubiti.
Nasmijao mi se onim svojim vragolastim osmijehom.
-Dobro.
Ali to cemo jos vidjeti, pomislila sam. Imala sam ideju. Spustio me, poderala sam komad haljine i svezala mu oci...
-Lezi. Ne brini ja te necu dirati danas.
Nasmijao se, nije znao sto cu tocno raditi njegovom golom tijelu, ali kladim se da je sumnjao...Kad je legao, skinula sam haljinu i kupaci, bila sam potpuno gola pored njega, a on to nije znao...Uzela sam malu grancicu(s listovima) i pocela lagano dodirivati njegovo tijelo... Gledala sam koliko ga to uzbuđuje, kako mu se misici napinju... Slusala sam njegove uzdahe zadovoljstva, ubrzano disanje... Mogla sam ga zadovoljiti do kraja, ali obecanje je obecanje...Pa sam to prepustila njemu... Gledala sam kako dolazi do vrhunca i uzivala sam u njegovom zadovoljstvu... Skinuo je povez sa ociju i pogledao me, bio je iznenađen sto me vidi golu, ali i zadovoljan.
-Sad sam ja na redu.
Rekao je i stavio mi povez na oci. Legla sam i pustila ga da se igra s mojim tijelom, prstima je dodirivao moje grudi, vjerovatno zaleci sto je rekao da me nece ljubiti...Uzivala sam kao nikad... Prstima me doveo do vrhunca, moram priznati da propisno zadovoljio...hehe...
Jedva smo izdrzali dan bez poljubaca i dodira, ali izazov je izazov, nijedno od nas nije htjelo odustati... Ali zato se sutradan nismo mogli odvojiti jedno od drugog...
Nakon nekoliko dana njegov najbolji prijatelj ostavio mu je kljuc od svoje kuce da mu moze paziti na psa... Imali smo na raspolaganju veliku praznu kucu, i mnostvo kreveta...
Ali prvi dan je on isao kod svog brata u Hercegovinu, pa se nismo vidjeli cijeli dan, a ja navecer nisam mogla izaci(tata se otrovao hranom)...Drugi dan sam ja isla u Dubrovnik, tatu odvest lijecniku, pa smo nocili tamo...Treci dan me cekao u prijateljevoj kuci...Na sebi je imao bez-bijelu kosulju i bez kapri hlace, a ja crnu haljinicu do iznad koljena sa dugmadima(izgleda kao kosulja samo je malo duza)...
Prisla sam mu i pocela ga ljubiti, pokusala otkopcati dugmad na njegovoj kosulji, ali mi nije islo pa sam je poderala, ne poderala nego sam je otkopcala tako da vise ni jedno dugme nije ostalo na njoj...On je uradio nesto slicno sa mojom haljinicom...
Poceo mi je ljubiti ruku, prste, lagano, jedva ih doticuci, nije skidao pogled s mojih ociju...Ludila sam od zelje za njim... Nakon toga sve se dogodilo vrlo brzo, oboje smo bili gladni jedno drugog, morali smo utaziti tu glad sto je brze moguce... Zavrsili smo u zamracenoj sobi na krevetu, svuda oko nas su bile upaljene svijece... Vjerovatno je cijeli dan proveo pripremajuci sve to...Usredotocila sam se na njega, i na to kako je njegovo tijelo savrseno odgovaralo mom...
Zajedno smo dozivjeli vrhunac, savseno, predivno, spektakularno! Nakon svega se cvrsto drzali jedno za drugo...
-Boze...Malena...Zao mi je... zelio sam to... tebe...
-Ne brini, i ja sam to zeljela, mozda i vise nego ti...
Tada sam poljubila njegove savrsene usne, zatim usi, vrat, a onda ponovo usta... I onda smo vodili ljubav, polako, uzivajuci u svakom trenutku, bolno polako...
Nakon toga smo oboje zaspali, iznenada sam se probudila, bila sam izgubljena, nisam znala ni gdje sam dok su mi se oci navikavale na tamu, pogledala sam na sat i vidjela da su prosla samo dva sata otkad sam dosla, mogla sam jos ostati...Pogledala sam ga, jos uvijek je spavao...Te njegove usne...nisam mogla odoliti, poljubila sam ga, trudila sam se da ga ne probudim, ali...Par trenutaka kasnije opet smo se valjali na krevetu. Seksu je postajalo gotovo nemoguce odoljeti. Oboma.
Ustali smo, navukla sam na sebe njegovu kosulju i krenula prema kuhinji, svijetlost dana me zaslijepila, zaboravila sam da je jos uvijek dan, jeli smo, a onda sam ja morala krenuti, prije odlaska potrazila sam iglu i konac da usijem svoju haljinicu. Poljubili smo se na rastanku i ja sam krenula prema plazi na kojoj su bili moji starci...
Na moje iznenađenje s njima je bila njegova zena, nisam je vidjela vec neko vrijeme, kad bi ona bila na plazi, ja bi bila s njenim muzem...U trenutku kad sam je vidjela oblio me hladan znoj, zeludac mi se okrenuo-imala sam griznju savjest... Nisu vidjeli da dolazim, pa sam cula razgovor o tome je li moj tata otac njenog mladjeg sina(6), ostala sam u soku, ona je spavala s mojim starim?!?! Nisam vjerovala svojim usima... Njegovog mladjeg sina sam uvijek voljela, dok se nisam bas najbolje slagala sa starijim (8), onda mi se sve poslozilo, tolika slicnost s mojim starim nam je uvijek bila zanimljiva, obojica su strasni ribari, mali je plav a starci crni, dobro se slaze samnom i tatom-mali mi je BRAT, u to nije bilo sumnje!! Kako je mogla?! Kad?! Zasto?! I onda sam se sjetila, prije skoro sedam godina, mama i tata su se posvadjali, rekao je da mu njeni starci idu na zivce(oni su tad ljetovali s nama) i da ide kuci, ali nije otisao-nije ga bilo cijelu noc, a ujutro se vratio i rekao da mu je zao zbog svadje koju je culo cijelo susjedstvo...
Nakon soka, pocela sam plakati od srece, uvijek sam htjela imati brata, ali su mi govorili da ga trebam zasluziti, ako ne budem slusala necu dobit bracu i te gluposti...Ja zaista imam malog bracu!!! Griznja savjest je nestala, kad je ona mom starom mogla rodit dijete, tko bi meni mogao zabranit da spavam s njenim muzem?!
Ali saznala sam jos nesto, ona je zaljubljena-u svog prvog susjeda, dok joj je muz na putu susjed ju jebe u njihovoj kuci, u njihovom krevetu... E, ovo nisam ocekivala...Moja prijateljica-prvorazredna kurva. Nezz kako bi je drugacije nazvala?
Rekla je da joj muz zna za sve to, da su napravili DNK analizu i da mali nije njegov, i da zna za njenu romansu, i da zbog tog vec dugo nisu u dobrim odnosima, da ne zele djeci unistiti djetinstvo, mozda im kazu istinu kad odrastu, ali sada ne.
Vratila sam se natrag, njemu...
-Malena...
-Zasto mi nisi rekao??Odakle ti pravo da takvo nesto krijes od mene?!!?
-Stani!! Smiri se!! Sta to krijem od tebe??
-Nisi mi rekao da imam brata!! I da ga ti odgajas!!
-Aaa to!! Oprosti, ali dogovorili smo se da necemo nikom reci, radi njih..zao mi je...
-Vidim da ste ti i tvoja zena vrlo iskreni, jesi li joj rekao za nas?!
-NE, naravno da nisam!! Nikada te ne bi ugrozio na taj nacin!! Ja te volim, sjecas se??
-Volim i ja tebe, oprosti, cula sam njihov razgovor i...
Poljubio me...Opet smo zavrsili u krevetu...Vise mi nije bila vazna tatina afera, prijateljica-kurva, a bila sam sretna zbog cinjenice da imam brata...Bili smo vazni samo nas dvoje...
-Koliko dugo nisi spavap sa zenom, ne suprugom, zenom?? Nasmijao se.
-Vec neko vrijeme, zasto pitas?
-Za mene je normalno da imam ovakav seksualni apetit-ja sam napaljena tinejderka, a ti?
-Ja sam musko!-ponosno je rekao...

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nadam se da u vasim ocima nisam najgora na svijetu-jer uvijek ima gorih...